Dubrovačka Republika - 1.dio.
Tekst: Krešimir Dukarić
Kolijevka grada Dubrovnika je Epidaurum (danas Cavtat). Godine 47. pr.n.e., za vrijeme građanskog rata između Cezara i Pompeja, prvi put se u izvorima spominje Epidaurum, sa čisto latinskim stanovništvom. Bio je to grad s dugačkim vodovodom iz susjednih gorskih izvora pitke vode, koji je prolazio krajem kasnije prozvanim Konavle (lat. Canalis, rom. Canale).
Početkom VII. stoljeća Slaveni su razorili Epidaurum , a njegovi žitelji pobjegli su desetak kilometara na sjever. Na kamenom poluotočiću ispod brda prozvana Sveti Srđ, utemeljili su novi grad Ragusium (rom. Ragusa), kasnije prozvan Dubrovnik. Njegovo stanovništvo u početku bilo je romansko. Od 12. stoljeća tu su i doseljeni Slaveni, koji već u XV. stoljeću gradu daju slavensko obilježje.
Otvorena
morska pučina
Na
budućnost Dubrovnika utjecao je njegov geografski položaj, jer se nalazi na
području na kojem prestaju dalmatinski otoci i i gdje je idući sa sjevera na
jug prvi put otvorena morska pučina. U susjedstvu Dubrovnika cijela obala je
razvedena, s dubokim zatonima i prirodnim lukama.
I kopnene prilike bile su vrlo povoljne. Na području Dubrovnika, sastajali su se svi putovi, koji su vodili iz gorovitog zaleđa. Osobito iz Trebinja i Crne Gore. Područje rijeke Neretve imalo je, zbog močvarnog ušća, svoje pravo i prirodno stjecište u Dubrovniku. Dolinom Neretve vodili su glavni prometni putovi u Bosnu, Srbiju, Bugarsku i u Carigrad. U početku, Dubrovnik je imao mala zemljišta. Zbog toga je koristio svoj geografski položaj, baveći se ribarenjem i trgovinom.
U svom prvom dobu povijesti, koje je trajalo do 1205. godine, Dubrovnik je najviše bio pod vrhovnom vlasti Bizantinskog Carstva. Početkom toga razdoblja, bio je grad bizantinske Dalmacije. Susjednim slavenskim knezovima plaćao je za svoje vinograde i maslinike, izvan gradskih zidina, godišnji danak od po 36 zlatnika.
I kopnene prilike bile su vrlo povoljne. Na području Dubrovnika, sastajali su se svi putovi, koji su vodili iz gorovitog zaleđa. Osobito iz Trebinja i Crne Gore. Područje rijeke Neretve imalo je, zbog močvarnog ušća, svoje pravo i prirodno stjecište u Dubrovniku. Dolinom Neretve vodili su glavni prometni putovi u Bosnu, Srbiju, Bugarsku i u Carigrad. U početku, Dubrovnik je imao mala zemljišta. Zbog toga je koristio svoj geografski položaj, baveći se ribarenjem i trgovinom.
U svom prvom dobu povijesti, koje je trajalo do 1205. godine, Dubrovnik je najviše bio pod vrhovnom vlasti Bizantinskog Carstva. Početkom toga razdoblja, bio je grad bizantinske Dalmacije. Susjednim slavenskim knezovima plaćao je za svoje vinograde i maslinike, izvan gradskih zidina, godišnji danak od po 36 zlatnika.
Trgovačke
veze
Dubrovačka
Republika širila je svoje trgovačke veze sa zaleđem i okolicom. Zbog toga je
bila potreba za sklapanjem posebnih ugovora s tamošnjim vladarima i glavarima,
s Kotoranima, sa srpskim velikim županom Stefanom Nemanjom i 1189. godine s
bosanskim banom Kulinom. Isto je učinjeno s omiškim Kačićima i humskim knezom Miroslavom. Dubrovčani su ugovarali i s istarskim gradom Rovinjem i talijanskim gradovima Pisom i Anconom.
|
Tako
u povijesnim činjenicma izgleda prvo doba Dubrovačke Republike, u kojoj su
njeni građani, u spomenutom razdoblju pa sve do 1808. godine. stvarali trajne
vrijednost, koje i danas izazivaju divljenje i ponos. A ostaju u nasljeđe
Republici Hrvatskoj i EU. Riječ je o svjetskim dostignućima, koja ćemo
promatrati u ovom pisanom razmišljanju o Dubrovniku. Tako ćemo podsjetiti na
djela hrvatskih velikana Ruđera Boškovića, Marina Držića, Ivana Gundulića, kao
i na povijesnu gradsku jezgru Dubrovnika, koja je uvrštena u popis svjetske
baštine Uneska. Dubrovačke ljetne igre poznate su u svijetu i svake godine taj
festival umjetnosti pokazuje i svu raskoš vanjskih prostora nekadašnje
Dubrovačke Republike.
Danas 2014. godine gledajući spomenute trajne vrijednosti Dubrovnika, koje ćemo na dalje kronološki razmotriti, uočavamo čvrsta načela: općeg dobra, slobode, pravednosti, diplomacije, urbanističkog plana, obrane, gospodarskog razvoja, arhitekture... I vidjet ćemo, putujući kroz povijest Dubrovnika, da su ta zlatna načela omogučila razvoj i sjaj takvih svjetskih dosega. Prema tim pravilima za sva vremena starih Dubrovčana, današnja Hrvatska i Europa mogle bi ići sigurnim koracima, u susret s novim zvjezdanim trenutcima.
Danas 2014. godine gledajući spomenute trajne vrijednosti Dubrovnika, koje ćemo na dalje kronološki razmotriti, uočavamo čvrsta načela: općeg dobra, slobode, pravednosti, diplomacije, urbanističkog plana, obrane, gospodarskog razvoja, arhitekture... I vidjet ćemo, putujući kroz povijest Dubrovnika, da su ta zlatna načela omogučila razvoj i sjaj takvih svjetskih dosega. Prema tim pravilima za sva vremena starih Dubrovčana, današnja Hrvatska i Europa mogle bi ići sigurnim koracima, u susret s novim zvjezdanim trenutcima.
Sjaj
usprkos recesiji
O
sjaju Dubrovačke Republike pa čak i u kriznom vremenu, odlično svjedoče riječi
Antuna Travirke zapisane u knjizi "Dubrovnik" : "Trgovina,
pomorstvo i brodogradnja bile su nakon turskih osvajanja Balkana najvažnije
djelatnosti. Dubrovačka je brodogradnja bila nadaleko poznata, pa je pojam
izgradnje broda na "dubrovački način" označavao trajnu, čvrstu i
jednostavnu konstrukciju. Već sredinom 16, stoljeća Dubrovnik je imao više od
180 velikih brodova ukupne nosivosti 36 000 "kola" i vrijednosti oko
700 000 dukata.
|
Kreditni
poslovi i pomorsko osiguranje donosili su goleme dobiti. Dubrovnik je izglasao
zakon o pomorskom osiguranju već 1568. godine. Dubrovački brodovi plove sve do
Engleske, a novi trgovački putovi oko Afrike u Istočnu Indiju poremetili su
dotadašnju trgovinu mirodijama preko Levanta. Kao i druge sredozemne trgovačke
sile i Dubrovnik je trpio postupno sve veću recesiju, čiji je uzrok bilo
otkriće Amerike i novi plovni putovi u Aziju. Ipak, dubrovački su trgovci
nalazili načina da se nose s novim problemima. Tako je dubrovački pomorac Vice
Bune koncem XVI. stoljeća plovio u španjolskoj službi u Istočnu Indiju i u luci
Goi na indijskom teritoriju imao je svog uloženog kapitala. Da je unatoč
recesiji dubrovačka trgovina bila vrlo razgranata i vrlo moćna još koncem
XVIII. stoljeća, govori podatak da je Dubrovnik imao svoja konzularna
predstavništva u više od 80 gradova, među kojima su bili Lisabon, Madrid,
Gibraltar, Malaga, Tanger, Barcelona, Marseille, Nica, Majorca, Tunis,
Tripolis, Genova, Livorno, Venecija, Pesaro, Ancona, Napulj, Palermo, Malta,
Alžir, Brindisi, Taranto, Trst, Rijeka, Skadar, Drač, Valona, Krf, Solun,
Varna, Carigrad, Smirna, Latakija, Rodos, Aleksandrija, Cipar i drugi. Tada je
ukupna dubrovačka flota iznosila zajedno s ribarskim brodovima 673 jedrenjaka,
od čega je 255 većih brodova plovilo izvan dubrovačkih teritorijalnih voda, a
bilo je i oko 230 jedrenjaka oceanske plovidbe. Ovi podaci jasno govore o veličini
i snazi trgovine i pomorstva Dubrovačke Republike i to u doba njezina
zalaza."
Josip
Ruđer Bošković, hrvatski fizičar, matematičar, astronom, filozof i diplomat
rođen je u Dubrovniku 18. V. 1711. Bio je na diplomatskim, studijskim i
znanstvenim putovanjima u Italiji i europskim državama.
Glavnim njegovim djelom "Theoria philosophiae naturalis" izgradio je izvornu teoriju sile, koja je utjecala na britanske kemičare i fizičare sve do početka XX. stoljeća. Ruđer Bošković postigao je vrijedna dostignuća u astronomiji, geofizici, glazbi, neurologiji i arheologiji.
Često je pomagao u diplomatskim poslovima Dubrovačkoj Republici. Bio je profesor matematike u Rimu i Milanu.
Glavnim njegovim djelom "Theoria philosophiae naturalis" izgradio je izvornu teoriju sile, koja je utjecala na britanske kemičare i fizičare sve do početka XX. stoljeća. Ruđer Bošković postigao je vrijedna dostignuća u astronomiji, geofizici, glazbi, neurologiji i arheologiji.
Često je pomagao u diplomatskim poslovima Dubrovačkoj Republici. Bio je profesor matematike u Rimu i Milanu.