Dubrovačka Republika - 2.dio. -
tekst: Krešimir Dukarić
tekst: Krešimir Dukarić
U drugom dobu Dubrovačke Republike, od 1205. godine do 1358. godine, vrhovnu
prevlast imao je mletački dužd. Kad su Mlečani i francusko - lombardski
vitezovi, za takozvane četvrte križarske vojne, 1204. godine osvojili
Carigrad, promijenjeni su politički odnosi na istoku. Bizantinsko Carstvo, osim
neznatna dijela, uništeno je. Venecija je postala prva pomorska vlast na
Sredozemnom moru.
Dubrovnik 1205. godine prizna dužda - vrhovnim gospodarom. Od tada je u Dubrovniku stolovao mletački knez (comes). Potknez (vicecomes) i ostalo činovništvo bili su domaća vlastela. Mletačke vojska nije bila u gradu.
Dubrovnik 1205. godine prizna dužda - vrhovnim gospodarom. Od tada je u Dubrovniku stolovao mletački knez (comes). Potknez (vicecomes) i ostalo činovništvo bili su domaća vlastela. Mletačke vojska nije bila u gradu.
Temelji
trgovine s Istokom
Posebnim
statutom, 1272. godine uređena je unutrašnja uprava Dubrovačke Republike. O
uređenosti dubrovačkog društva svjedoči i podatak da su u XIII. stoljeću u
dubrovačkom Statutu zapisani urbanistički planovi po kojima se gradilo do
sredine XVII. stoljeća.
Zbog osiguranja slobodne plovidbe i nadziranja strateške točke na jugu Jadrana, Dubrovačka komuna pripaja otok Lastovo.
Godine 1333., Dubrovčani kupuju grad Ston i Stonski rat (poluotok Pelješac) od bosanskog bana Stjepana Kotromanića i srpskoga kralja Stefana Dušana. Dubrovnik je stekao otok Mljet 1345. godine.
Svoju trgovinu Dubrovnik je proširio po moru do Tunisa, Egipta, Sirije i Crnog mora. Trgovačke ugovore utanačio je ili obnovio s Bosnom, Srbijom, Bugarskom i Bizantom. U to vrijeme Dubrovnik održava živahan promet i s Italijom, a naročito s Anconom, Firenzom, Napuljem i Sicilijom.
Najglavniji dio dubrovačke trgovine bio je prevoženje istočnih sirovina na Zapad, a uvoženje zapadnih industrijskih produkata na Istok. Dubrovčani su se počeli živo zanimati procvalim rudarstvom u Bosni, Srbiji i Bugarskoj. Grad Dubrovnik znatno se povećao i porastao je broj stanovnika. A čuvena samostanska ljekarnica postojala je već 1317. godine.
Zbog osiguranja slobodne plovidbe i nadziranja strateške točke na jugu Jadrana, Dubrovačka komuna pripaja otok Lastovo.
Godine 1333., Dubrovčani kupuju grad Ston i Stonski rat (poluotok Pelješac) od bosanskog bana Stjepana Kotromanića i srpskoga kralja Stefana Dušana. Dubrovnik je stekao otok Mljet 1345. godine.
Svoju trgovinu Dubrovnik je proširio po moru do Tunisa, Egipta, Sirije i Crnog mora. Trgovačke ugovore utanačio je ili obnovio s Bosnom, Srbijom, Bugarskom i Bizantom. U to vrijeme Dubrovnik održava živahan promet i s Italijom, a naročito s Anconom, Firenzom, Napuljem i Sicilijom.
Najglavniji dio dubrovačke trgovine bio je prevoženje istočnih sirovina na Zapad, a uvoženje zapadnih industrijskih produkata na Istok. Dubrovčani su se počeli živo zanimati procvalim rudarstvom u Bosni, Srbiji i Bugarskoj. Grad Dubrovnik znatno se povećao i porastao je broj stanovnika. A čuvena samostanska ljekarnica postojala je već 1317. godine.
Stoljetne slobode
Zadarskim
mirom 1358. godine Venecija ostaje bez svih otoka i gradova na istočnoj obali
Jadranskog mora. Na temelju zasebnog ugovora 1358. godine, Dubrovnik prizna
protektorat ugarsko – hrvatskoga kralja Ludovika I.
U tom razdoblju, dogodile su se važne promjene u dubrovačkom ustavu. U početku, vladanje u Dubrovniku bilo je uglavnom demokratsko. Skupština je bila glavno zakonodavno tijelo i u njoj se sastajao cijeli narod.
Kasnije, plemstvo je sve više jačalo, a puk je ukinućem skupštine uklonjen od državne uprave. Bilo je to oko 1395. godine. Sve poslove skupštine preuzelo je Velje vijeće. Tako Dubrovnik poprimi značaj patricijske republike. Od toga vremena, cijeli državni život Dubrovnika bio je u kneževskom dvoru, sagrađenon krajem XIV. stoljeća. U njemu se okupljalo Velje vijeće sastavljeno od svih neporočnih gradskih plemića, starijih od dvadeset godina.
"Zaboravite privatne stvari, brinite se za opće dobro."
Velje vijeće stvaralo je zakone i biralo općinsko činovništvo, naročito članove Vijeća umoljenih, koje je vijećalo o zakonima koje će predložiti Veljem vijeću i koje je obavljalo sudačke poslove. Treba naglasiti da je javni interes i opće dobro zajednice iznad interesa pojedinca. O tome govori i natpis na ulazu palače Veljeg viječa: "OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE", što u prijevodu znači: "Zaboravite privatne stvari, brinite se za opće dobro."
Kao izvršna vlast Vijeće umoljenih biralo je - Malo vijeće, koje bi sudilo činovništvu i izabiralo između sebe - kneza. Od 1358. godine, knez ( rector) birao se samo na mjesec dana. Bio je više reprezentant nego pravi vlastodržac.
U Dubrovniku stalne vojske nije bilo. Samo su kastelani pazili na pojedine utvrde, s određenom četom stražara. Prema potrebama, Dubrovačka Republika pomagala si je plaćenicima.
U tom razdoblju, dogodile su se važne promjene u dubrovačkom ustavu. U početku, vladanje u Dubrovniku bilo je uglavnom demokratsko. Skupština je bila glavno zakonodavno tijelo i u njoj se sastajao cijeli narod.
Kasnije, plemstvo je sve više jačalo, a puk je ukinućem skupštine uklonjen od državne uprave. Bilo je to oko 1395. godine. Sve poslove skupštine preuzelo je Velje vijeće. Tako Dubrovnik poprimi značaj patricijske republike. Od toga vremena, cijeli državni život Dubrovnika bio je u kneževskom dvoru, sagrađenon krajem XIV. stoljeća. U njemu se okupljalo Velje vijeće sastavljeno od svih neporočnih gradskih plemića, starijih od dvadeset godina.
"Zaboravite privatne stvari, brinite se za opće dobro."
Velje vijeće stvaralo je zakone i biralo općinsko činovništvo, naročito članove Vijeća umoljenih, koje je vijećalo o zakonima koje će predložiti Veljem vijeću i koje je obavljalo sudačke poslove. Treba naglasiti da je javni interes i opće dobro zajednice iznad interesa pojedinca. O tome govori i natpis na ulazu palače Veljeg viječa: "OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE", što u prijevodu znači: "Zaboravite privatne stvari, brinite se za opće dobro."
Kao izvršna vlast Vijeće umoljenih biralo je - Malo vijeće, koje bi sudilo činovništvu i izabiralo između sebe - kneza. Od 1358. godine, knez ( rector) birao se samo na mjesec dana. Bio je više reprezentant nego pravi vlastodržac.
U Dubrovniku stalne vojske nije bilo. Samo su kastelani pazili na pojedine utvrde, s određenom četom stražara. Prema potrebama, Dubrovačka Republika pomagala si je plaćenicima.
Snaga
Dubrovačke Republike
U
vrijeme protektorata ugarsko – hrvatskih kraljeva, Dubrovnik postiže najveći
stupanj snage i sjaja. Posebno u prvoj polovici XV. stoljeća.
Tada Dubrovačka Republika ima najširi teritorij, kao i najviše razgranjenu trgovinu i industriju. Grad Dubrovnik u to vrijeme ima oko 40 tisuća stanovnika. Posjeduje do tristo trgovačkih brodova, koji plove do Španjolske i Engleske. Podignute su radionice sukna, boja i sapuna. Lijevala su se zvona i topovi. Tu je bilo čuveno zlatarstvo i kožarstvo. Znanosti su se razvijale.
Dubrovački teritorij proširio se – sasvim do Stona, 1399. godine. S druge strane po Konavlima, do blizu Herceg – Novoga, na ulazu u Boku Kotorsku 1427. godine.
U početku Dubovnik je bio komuna, a od XV. stoljeća Dubrovačka Republika nosi službeno međunarodni priznati naziv Respublica Ragusina (Republika Dubrovačka). Prema unutarnjem ustrojstvu bila je aristokratska republika. Imala je dobro ustrojenu vlast čime je osiguran sklad između staleža. Zato je bilo malo socijalnih nemira i pobuna protiv državne vlasti.
"Non bene pro toto libertas venditur auro!"
Budući da su Dubrovčani vodili veliku brigu o obrani od neprijatelja i o slobodi, cijeli Dubrovnik okružen je ogromnim kamenim zidinama s bastionima, kulama i tvrđavama. O tome govori postojanje tvrđave Revelin, zatim tvrđave Sv. Ivan, pa utvrde Bokar, kule Minčeta, kao i drugi vele-majstorski objekti vrhunske arhitekture i izgradnje.
Na ulazu u tvrđavu Lovrijenac napisano je geslo:" NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO", što u prijevodu znači: "Sloboda se ne prodaje ni za sve zlato". I to je temeljna ideja Dubrovačke Republike.
Od XV. stoljeća Dubrovnik se širi izvan zidina. Kanalizacija je izgrađena u XV. i XVI. stoljeću. Talijanski graditelj Onofrio dela Cava gradi vodovod i iz Šumata , 12 kilometara udaljenog, dolazi voda.
Poslije potresa i požara 1667. godine Dubrovnik se mijenja. Obnovljen je dio srušenih građevina. Prema novom Statutu Dubrovnik se izgrađuje u baroknom stilu.
Tada Dubrovačka Republika ima najširi teritorij, kao i najviše razgranjenu trgovinu i industriju. Grad Dubrovnik u to vrijeme ima oko 40 tisuća stanovnika. Posjeduje do tristo trgovačkih brodova, koji plove do Španjolske i Engleske. Podignute su radionice sukna, boja i sapuna. Lijevala su se zvona i topovi. Tu je bilo čuveno zlatarstvo i kožarstvo. Znanosti su se razvijale.
Dubrovački teritorij proširio se – sasvim do Stona, 1399. godine. S druge strane po Konavlima, do blizu Herceg – Novoga, na ulazu u Boku Kotorsku 1427. godine.
U početku Dubovnik je bio komuna, a od XV. stoljeća Dubrovačka Republika nosi službeno međunarodni priznati naziv Respublica Ragusina (Republika Dubrovačka). Prema unutarnjem ustrojstvu bila je aristokratska republika. Imala je dobro ustrojenu vlast čime je osiguran sklad između staleža. Zato je bilo malo socijalnih nemira i pobuna protiv državne vlasti.
"Non bene pro toto libertas venditur auro!"
Budući da su Dubrovčani vodili veliku brigu o obrani od neprijatelja i o slobodi, cijeli Dubrovnik okružen je ogromnim kamenim zidinama s bastionima, kulama i tvrđavama. O tome govori postojanje tvrđave Revelin, zatim tvrđave Sv. Ivan, pa utvrde Bokar, kule Minčeta, kao i drugi vele-majstorski objekti vrhunske arhitekture i izgradnje.
Na ulazu u tvrđavu Lovrijenac napisano je geslo:" NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO", što u prijevodu znači: "Sloboda se ne prodaje ni za sve zlato". I to je temeljna ideja Dubrovačke Republike.
Od XV. stoljeća Dubrovnik se širi izvan zidina. Kanalizacija je izgrađena u XV. i XVI. stoljeću. Talijanski graditelj Onofrio dela Cava gradi vodovod i iz Šumata , 12 kilometara udaljenog, dolazi voda.
Poslije potresa i požara 1667. godine Dubrovnik se mijenja. Obnovljen je dio srušenih građevina. Prema novom Statutu Dubrovnik se izgrađuje u baroknom stilu.
Marin
Držić, velikan hrvatske književnosti rođen je u Dubrovniku 1508. godine.
Njegovo književno djelo temelji se na dobrom poznavanju antičkih uzora i
talijanske renesansne literature. Komedija "Dundo Maroje" najbolje je
njegovo ostvarenje.
Cjelokupan Držićev teatar ima političku notu. Držićevo djelo ravnopravno je po kvaliteti sa najboljim ostvarenjima europske renesansne drame i predstavlja vrh hrvatskog dramskog stvaralaštva.
|